Gdje drugi ne vide....

06.11.2007., utorak

Trr

Smještaj i reljef [uredi]

Egipat se nalazi u sjevernoj Africi, između Sredozemnog i Crvenog mora, dok se Sinajski poluotok nalazi u jugozapadnoj Aziji. Glavna je značajka ove zemlje velik kontrast između doline i delte Nila i okolnih pustinjskih prostora. Dolina Nila proteže se od juga prema sjeveru, poput zelene vrpce kroz pustinju i najveća je oaza na svijetu. Dno doline čini nekoliko viših prirodnih terasa i naplavne nizine. Kod Kaira se Nil dijeli na dva rukavca. Ondje počinje plodna delta Nila, kanalima ispresijecana nizina koja na sredozemnoj strani završava pojasom obalnih sprudova i plitkih laguna.

Dolina i delta Nila zauzimaju tek 3,5% državnog teritorija, premda ondje živi gotovo cjelokupno stanovništvo. Zapadno od doline nalaze se široki ravnjaci Libijske pustinje. U tim područjima prevladava šljunčana pustinja (serir), a na zapadu pješčana pustinja (Veliko pješčano more). Na sjeveru je široka uzdužna dolina u smjeru zapad - istok, u njoj se nalazi velika depresija Quattara (-133 m) te uz zapadnu granicu Egipta oaza Siwa. Bliže Nilu nalazi se Fajumska depresija (-45 m), u koju se umjetnim kanalom dovodi voda iz Nila. Istočno od doline Nila nalazi se Arapska pustinja. Ona je, za razliku od Libijske pustinje, uglavnom gorovita, raščlanjena dubokim vadijima. Na istoku se strmo spušta do uske obalne nizine uz Crveno more. Egiptu pripada i Sinajski poluotok. Geografski je to dio Azije, smješten između Sueskog i Akapskog zaljeva. Na jugu se uzdiže granitna uzvisina Sinajskog gorja, prema sjeveru preko širokih pustinjskih ravnjaka, ispresijecanih vadijima, prelazi u široku obalnu nizinu uz Sredozemno more.

Klima [uredi]

U Egiptu prevladava suptropska pustinjska klima, ali u uskom obalnom pojasu i na sjeveru prevladava sredozemna. Ondje zimi padne nešto kiše (150 - 200 mm). Drugdje su padaline vrlo rijetke (manje od 50 mm na godinu) i pojavljuju se u obliku kratkotrajnih pljuskova. Od ožujka do lipnja čest je hamsin, vruć vjetar iz Libijske pustinje.

Vode [uredi]

Egipat je dar Nila. Opstanak države kroz višetisućljetnu je povijest usko povezan s rijekom i njezinim redovitim poplavljivanjima. Poplave su prije podizanja brane kod Asuana dosezale vrhunac u rujnu, u Donjem Egiptu u listopadu i obogaćivale tla plodnim muljem. Godine 1902. kod Asuana je izgrađena prva brana, a 1957. - 1970., 6 km iznad stare brane, uz pomoć SSSR-a podignuta je i nova Asuanska brana (visoka 111 m, dugačka 3800 m). Iza nje je nastalo gotovo 500 km dugačko i 4014 km2 veliko jezero Nasser s kapacitetom od 162 milijarde m3 vode. Tom vodom natapa se dodatnih 910 000 ha poljoprivrednih površina. Prema sudansko - egipatskom sporazumu, Egipat godišnje ima pravo na 66% vode Nila kod Asuana, a Sudan do 44%. Izgradnja brane promijenila je okoliš u dolini Nila. Kako veći dio mulja ostaje u jezeru i više ne dolazi do polja, bilo je nužno znatno povećati uporabu umjetnih gnojiva. Nekadašnje poplave ispirale iz tla nakupljene soli, a sada plodna tla postaju sve slanijima, morske struje i valov načinju obalu delte, znatno se smanjio ulov riba u rijeci i obalnome moru, učestala je pojava bilharizacije itd. Godine 1997. pokrenut je projekt Južni Egipat. Njime će se dio vode Nila kanalom odvoditi u oaze Libijske pustinje. Ondje bi se trebalo dobiti 210 000 ha novih poljoprivrednih zemljišta i na njih u 20 godina naseliti 3 milijuna ljudi.

Tlo i vegetacija [uredi]

Na riječnim naplavinama tla su ilovasta i sve slanija. U pustinjama prevladavaju gole kamenite površine i pješčane dine, dok se plodnija tla nalaze samo u oazama u Libijskoj pustinji. U dolini i delti Nila vegetacija je vrlo bujna, premda je prirodnog raslinja malo. U uskom pojasu uz sredozemnu obalu nalazi se stepa s niskim grmljem, na Sinaju i u gorskim prdjelima Arapske pustinje polupustinja, a sve su drugo pustinjska područja. Pustinje zauzimaju 97% površine.

Stanovništvo [uredi]

Prema popisu stanovništva iz 2003. Egipat je imao 74.718.797 stanovnika. Prosječna gustoča naseljenosti je 75 st/km2. Stanovništvo se munjevito povećava zahvaljujući visokom natalitetu, tako da je Egipat primjerice 1976. imao tek 36.626.204 stanovnika.

Stanovnici su uglavnom Egipćani iz arapske jezične skupine (99 %), arabizirani potomci hamitsko - semitskih starih Egipćana. Snažan predarapski element očuvan je prije svega među Koptima i seoskim stanovništvom u unutrašnjosti (tzv. felasi). Na krajnjem jugu žive hamitski Nubijci (oko 200 000). Pri gradnji Asuanske brane preseljeni su sjeverno od Asuana. U pustinji još živi oko 50 000 Beduina.

Po vjeroispovijedi stanovnici su sunitski muslimani (oko 90 %) i kršćani (oko 10%), ponajprije Kopti. Pripadnici Koptske crkve po službenim procjenama čine oko 6 % stanovništva, a po njihovim vlastitim procjenama 10 - 12 % stanovništva. Osim njih, postoje i druge kršćanske zajednice (protestanti, katolici, grčki pravoslavci, armenski kršćani, sirijski, maronitski kršćani itd.).

Povijest Egipta [uredi]

Prapovijesno razdoblje Egipta [uredi]

Gotovo istovremeno s pojavom paleolitskog čovjeka u Europi, nalazimo tragove ljudi i u porječju Nila na egipatskoj visoravni koja je omeđena Libijskom pustinjom na zapadu, Arapskim poluotokom na istoku, Sredozemnim morem na sjeveru i prvim kataraktom Nila na jugu. Nil je druga rijeka po dužinina zemlji a proteže se od izvora riječice Kagera koja se ulijeva u jezero Viktorija-Nyanza iz kojeg dalje istječe Viktorijin Nil. Ukupna dužina te čudesne rijeke iznosi 6497 km.

U Gornjem Egiptu kiša gotovo nikad ne pada, dok u donjem Egiptu oko Kaira, pada povremeno i ne obilno. Zbog toga je svakogodišnja nilska poplava doista najveći događaj u cijeloj zemlji jer o njoj ovisi taloženje plodonosnog mulja koji daje blagostanje. Potpuno je razumljivo što su Egipćani od najstarijih vremena Nil smatrali nadnaravnom pojavom, pa su ga čak proglasili božanstvom. Savladavanjem tehnike obrade kamena u mikrolite (malene precizne kamene alatke) označen je prijelaz iz paleolita u Mezolit ili srednje kameno doba. Za to doba najkarakterističnija je Kapsijenska kultura.

Zadnja faza Sebilijenske kulture, čini se odgovara ranoj Natufijskoj kulturi u Palestini, pa je možemo datirati između 9. i 7. tisućljeća prije Krista. Najstariji nalazi neolitskog čovjeka Egipta pronađeni su u Fajumu i datiraju iz 4400. do 4200. godine prije Krista.

To su nalazi kamenog ručnog klina i keramičke posude u fragmentima, no one, za razliku od drugihnalazišta tog doba u Europi, nisu bili in situ, odnosno na mjestu nastanka, nego su naplavljeni Nilom iz gornjeg toka. Oko njih ne postoje ni kosti ni drugi ostaci čovjeka ni naselja pa je teško utvrditi odkud doista potječu, no sa sigurnošću se može tvrditi da su nalazi doista iz toga doba.

Tek u neolitu nastaje Egipat koji poznajemo (Drevni Egipat) jer se ljudi stalno naseljavaju u dolini Nila i postaju pastiri i poljodijelci. Nekako u to doba, početkom 6. tisućljeća i godišnja mijena Nila se ustaljuje. S tom predvidivom redovitošću koju ljudi prepoznaju i koriste počinje era blagostanja za tu zemlju sve do danas.

Prva eneolitska (metalnodobna) kultura starog Egipta je Badarijanska kultura koju datiramo pod kraj petog tisućljeća p.K. ime je dobila po nalazištu El Badari. Ona traje oko 400 godina .tj. od 4000. do 3600. p.K.

Mlađa od te kulture naziva se Amratijanska kultura prema nalazištu u el Amrehu. Poslije nje slijedi Gerzeanska kultura imena po nalazištu u blizini mjesta Gerzeha koji se nalazi u oazi.Nju stavljamo u doba između 3600. do 3400. p.K. Posljednja faza te kulture, koja je ujedno i posljednja preddinastička kultura, prelazi u povijesno razdoblje.

Starija povijest [uredi]

Redovite godišnje poplave oko Nila tisućljećima su određivale način života stanovništva i omogućile rani razvoj visokorazvijene civilizacije. Prva su naselja nastala već u 6. tisućljeću pr.Kr., a kasnije i dvije države, Donji Egipat u području delte Nila te Gornji Egipat južno od delte Nila. Od 2925. godine pr.Kr. kralj Menes iz Gornjeg Egipta osvojio je Donji Egipat i stvorio prvu jedinstvenu državu te utemeljio prvu dinastiju egipatskih faraona. Razdoblje prvih triju dinastija nazivamo ranim razdobljem (2925. - 2575. pr.Kr.), uslijedilo je razdoblje Stare države (2575. - oko 2130. pr.Kr.) u kojem su podignute piramide i osvojena Nubija (glavni grad Memfis). Potom je došlo do raspada jedinstvene države, a onda je nastalo razdoblje Srednje države pod faraonom Amenemhetom i nasljednicima iz 12. dinastije (1983. - oko 1600.pr.Kr.). Oko 1630. pr.Kr. Egipat su osvojili semitski Hiksi (do 1521. pr.Kr.). Uslijedilo je razdoblje Nove države (oko 1530. - 1075. pr.Kr.) s glavnim gradom Tebom. U tom razdoblju Egipat dostiže vrhunac razvoja i širi se sve do Eufrata, a nakon 1075.pr.Kr. zbog unutrašnjih je sukoba snaga kraljevstva postupno slabila. Najprije su ga osvojili Nubijci (oko 730. - 664.pr.Kr.), a potom su ih Asirci i Babilonci posve potisnuli iz Azije. Godine 525. pr.Kr. perzijski je kralj Kambiz osvojio Egipat i od njega stvorio perzijsku pokrajinu. Godine 332. pr.Kr. Egipat je osvojio Aleksandar Veliki, a nakon njegove smrti (323.pr.Kr.) preuzeo ga je Ptolemej i utemeljio dinastiju Ptolemejevića (305. - 30.pr.Kr.). Glavni grad njihove države bila je Aleksandrija, snažno žarište helenističke kulture. Kraljica Kleopatra VII.. (51. - 30.pr.Kr.), posljednja ptolemejska vladarica, udala se 37.pr.Kr. za Marka Antonija, rimskog suvladara, ali je pokušaj stvaranja snažne države propao i Egipat je postao rimskom provincijom pod izravnom upravom cezara (30.pr.Kr.). Nakon podjele Rimskog Carstva (395.) Egipat je postao dijelom Istočnorimskog Carstva tj. Bizantskog Carstva.

Znanstvena disciplina koja proučava staroegipatsku kulturu ovog razdoblja naziva se egiptologija.

- 12:01 - Komentari0) - Isprintaj - #